ZAJEDNICA ROMA I EGIPĆANA U INTERKULTURALNOM ULCINJU

Kao autohtona nacionalna zajednica Romi i Egipćani imaju bitnu interkulturalnu ulogu u ulcinjskom društvu, kao i značajnu i prepoznatljivu ulogu u njegovoj sveukupnoj raznolikosti.

“U našoj školi ima oko 75 učenika koji su se deklarisali kao pripadnici romske i egipćanske zajednice. Oni pohađaju nastavu na oba jezika, crnogorskom i albanskom”, kaže za Portal Ul-info direktorka najveće ulcinjske osnovne škole “Maršal Tito” Medina Čobaj.

Prema njenim riječima, mali Romi i Egipćani su ravnopravni članovi ove vaspitno-obrazovne institucije, a uz to imaju svog medijatora, koji je takođe pripadnik RE populacije. “Sva se djeca zajedno druže i izlaze jedni drugima u susret”, dodaje Čobaj.

Predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari kaže da su duh i praksa interkulturalizma najveći kapital ovog grada i temelj njegovog opstanka i razvoja. On ističe da i ovaj primjer iz OŠ “Maršal Tito” pokazuje da su “pripadnici romsko-egipćanske zajednice srasli sa ovom sredinom čijoj raznolikosti doprinose svojom posebnošću”.

Etika suživota

Ulcinj je svojevrstan mikrokosmos sa milenijumskim iskustvom društvenih, etničkih, vjerskih i jezičkih različitosti. To je pluralistički grad u kojem ravnopravno koegzistiraju nacionalne i etničke zajednice, govore mnogi jezici, kultno mjesto svih monoteističkih religija.

“Iako su pogranična društva sklonija podjelama i konfliktima, ovdje se pokazalo da, čak i kada u okolini bijesne ratovi, Ulcinj i Bar su zona interakcije i razmjene. Interkulturalna tradicija, svakodnevni kontakti, pobratimstva, kumstva, prijateljstva i poznanstva bili su jači od sila mržnje i krvomutnje. Pa i onda kada se to nije mnogo dopadalo raznim civilnim vlastima ili manipulatorima vjerskim i narodnosnim osjećanjima”, ističe hroničar grada Ismet Karamanaga.

Kako napominje, etika suodgovornosti i etika suživota različitih kultura i vjera, uz kolektivno sjećanje, bile su i jesu vitalna snaga ove zajednice. “To znači prihvatanje svih naših identiteta ne smatrajući da oni jedni druge isključuju. Svako se uvažava sa posebnostima koje ima i integriše u društveni i kulturni život grada. Naprosto, stanovništvo se bilo naviklo na različite rase, jezike i konfesije. Ta vjekovna mješavina nacija i rasa u kojoj svako po nešto daje stvorila je građanina, Ulcinjanina”, tvrdi Karamanaga.

Prema njegovim riječima, mnogo je toga zauvijek izgubljeno od spomeničke baštine, ali sporo i sigurno, poput kultnih mjesta, izranja na vidjelo pregršt materijalnih činjenica romskog i egipćanskog kulturnog nasljeđa, posebno iz usmene književnosti.

Jedno od najvažnijih obilježja njihovog nacionalnog i kulturnog identiteta bila je muzikalnost, što je uvijek dolazilo do izražaja tokom svetkovanja praznika i porodičnih veselja, a naročito na ulcinjskim svadbama.

Đurđevdan

Bez obzira na uticaje vjerskih centara i/ili opštu političku situaciju, narod je u Ulcinju održao snažno praktikovanje vjerske tolerancije. Ona se, između ostalog, ogleda i u tome što su ljudi različitih vjera imali zajednička svetilišta i zajedničke svetitelje. U tim hodočašćima redovno su učestvovali i Romi i Egipćani

Jedan od praznika koji poštuju građani Ulcinja, a mnogi i slave, je Đurđevdan (6. maja po starom kalendaru). Riječ je o drevnom običaju, za koji se smatralo da predstavlja granicu između zime i ljeta. Kasnije je on povezivan sa Svetim Đorđem, hrišćanskim zaštitnikom poljoprivrednika, zemlje, usjeva i stoke, poznatom po legendi o ubijanju zmaja (aždaje).

Ljudi bi veseljem pozdravljali novo godišnje doba, uživali u buđenju prirode i prizivali plodnost zemlje, stoke i usjeva. Bio je to dan ponovnog susreta sa uzbujalom prirodom, sa zelenilom kao simbolom života vraćenog iz obamrlosti, radovanju blagodatima koje Uzvišeni Bog ponovo obilno daje.

Posebno se svečano ovaj dan (Erdelezi) obilježava među ulcinjskim Romima i Egipćanima. Oni ranim jutrom ukrašavaju svoje domove cvijećem i rascvjetalim grančicama i obavljaju obredno kupanje u moru uvjereni da se na taj način odbacuju negativnosti iz protekle godine.

Praznik Erdelezi se nekada proslavljao tri dana.

Poštovani od sugrađana

Zajednica Roma i Egipćana bilježi se u Ulcinju od srednjeg vijeka. Osmanska vlast je tražila da se lijepo sa njima postupa. „Neka niko ne uznemiruje niti ugnjetava pripadnike tog naroda“, navodi se u fermanu iz 1604. godine.

Osmanlije su ih naselili u ovo pomorsko mjesto kao pogodne za obavljanje kovačko-zanatske djelatnosti, posebno za potrebe brodogradilišta, koje se nalazilo na Maloj plaži.

Ulcinjani starosjedioci cijenili su i poštovali svoje sugrađane Rome i Egipćane. Jer, bijahu to radišni, veseli ljudi uvijek spremni da iskažu solidarnost sa svakim kome je potrebna pomoć.

I stoga je razumljivo što Romi i Egipćani u Ulcinju ne žive u getima, izolovani, već često u užem dijelu grada, integrisani u društvena zbivanja sredine u kojoj obitavaju. Zato je njihova kultura urbana, posebno onih porodica koji u Ulcinju žive preko 150 godina.

Upravo kroz temeljne funkcije romske i egipćanske porodice – biološku, obrazovnu, ekonomsku, kohezionu, kulturalnu – odvijao se proces oblikovanja nacionalnog identiteta ove zajednice.

U familijama ulcinjskih Roma i Egipćana se najčešće govore dva jezika (kod novodoseljenih, uglavnom sa Kosova, i tri, jer oni govore i romski), pa se tokom jednog istog razgovora lagano prelazi sa jednog na drugi jezik.

Uković: Potrebna istinska integracija Roma i Egipćana

Potpredsjednik Nacionalnog Savjeta Roma i Egipćana Crne Gore, Ulcinjanin Muhamed Uković, kaže u izjavi za Portal Ul-info da lokalna i centralna vlast treba mnogo više da učine i stvore neophodne preduslove za njihovu inkuziju u organima lokalne uprave i javnim preduzećima čiji je osnivač opština, kao preduslova za njihovu istinsku integraciju.

“Više je nego očigledno da smo do sada imali jedan negativan, ili čak deklarativan pristup u rješavanju naših problema, a odnosi se na srazmjernu zastupljenost manjina u organima lokalne uprave, javnim preduzećima… U ukupnoj strukturi stanovništva u urbanom djelu grada nas ima oko 10% od ukupnog broja građana u Ulcinju. Međutim, do danas u lokalnoj upravi nema niti jednog stalno zaposlenog autentičnog pripadnika RE zajednice. U javnim preduzećima isti slučaj: niti jednog zaposlenog u Parking Servisu, Vatrogasnoj službi, Turističkoj organizaciji, Komunalnoj policiji. Ovo su zabrinjavajući podaci. Ispada da mi nismo dio ovog društva i da svako ima pravo da se pozove na Ustav, član 79, osim nas, jer ta prava ne važe za nas.

Određenih pozitivnih pomaka, ipak, ima. Ovom prilikom ne bih neke stvari da prejudiciram. Koristim priliku da se iskreno zahvalim svima koji nam istinski, na konkretan način pružaju podršku u našim nastojanjima da i mi budemo ravnopravni sa ostalim građanima Ulcinja. Nažalost, za sada mi to nismo, jer smo ne svojom voljom svrstavani u građane drugog reda.

Neophodno je da politički akteri koji čine izvršnu vlast, postignu neku vrstu konsenzusa i saglasnosti da je krajnje vrijeme iskreno pristupiti rješavanju naših  problema, sa posebnim osvrtom na  inkuzivnost u organima lokalne uprave i javnim preduzećima. Značajan je broj onih koji nam istinski žele pomoći i oni su svijetle tačke u ovim vremenima. Svojim pristupom prema našim problemima i izazovima, svakako nas ohrabruju i ulivaju nadu u neku bolju i srećniju budućnost za neke nove generacije koje dolaze”, kaže Uković.

On najavljuje da će ubrzo proslijediti jedan dopis gradonačelniku Ulcinja sa konkretnim predlozima i sugestijama, u cilju sveobuhvatne integracije RE populacije. “Svjesni smo da je to proces koji zahtijeva vrijeme. Razumijevanja imamo, samo tražimo iskren pristup u rješavanju naših problema”, zaključuje potpredsjednik Nacionalnog savjeta Roma i Egipćana Crne Gore.

Predsjednik Opštine Bajraktari kaže da u lokalnoj upravi ima volje i prostora za poboljšanje položaja pripadnika RE populacije i da se radi na tome da se svima osiguraju iste mogućnosti za obrazovanje, zapošljavanje i dostojanstven život.

“Mi smatramo da je ključna funkcija naše opštine da razvija brigu za ljude, očuva socijalnu koheziju i još snažnije integriše pripadnike svih zajednica u sve segmente ulcinjskog pluralističkog društva”, navodi Bajraktari.

Mustafa Canka