Teško se nadoknađuje dva i po mjeseca gradiva

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija tvrde da djeca ne kaskaju sa nastavom iako je školska godina za dio đaka iz romske i egipćanske zajednice u Podgorici počela tek 15. novembra

Oko 120 djece iz zajednice Roma i Egipćana, koja žive u Podgorici, ovu školsku godinu započelo je sa dva i po mjeseca zakašnjenja, jer nije na vrijeme napravljen red vožnje za njihov prevoz od kampa, gdje žive.

U vezi sa nadoknadom propuštenog gradiva, iz Ministarstva prosvjete juče su “Vijestima” rekli da su neke škole počele sa dopunskim časovima, a da su u organizaciju, pored nastavnika, uključeni i asistenti u nastavi i medijatori u socijalnoj inkluziji.

Tvrde i da su neke škole tokom ta dva i po mjeseca slale nastavne materijale učenicima po medijatoru.

“Neki medijatori su sa djecom radili svaki dan, redovno nosili radne materijale za djecu i objašnjavali roditeljima da se radi o prelaznom rješenju. Neki su dolazili u školu i kad nije bilo dovoljno romske djece prisutno, a neki su imali redovnu komunikaciju sa djecom i roditeljima učenika iako nisu dolazili na nastavu”, kazali su juče iz resora na čijem je čelu Anđela Jakšić Stojanović.

Djeca iz zajednice Roma i Egipćana kasnila su sa početkom škole jer nije na vrijeme organizovan prevoz. Iz MP kazali su da ubuduće taj red vožnje mora biti napravljen prije početka školske godine.

“U pitanju je samo Podgorica, a prema podacima koje su nam škole poslale, radi se oko 120 djece iz redova RE populacije. Problem je nastao zato što se škole međusobno nisu pravovremeno dogovorile sa medijatorima i vozačima o terminima prevoza te djece od kampa do škola koje pohađaju, tj. nije na vrijeme napravljen red vožnje”, rekli su “Vijestima”.

Kako su kazali, problem je riješen nakon što je nedavno održan sastanak sa direktorima šest podgoričkih škola koje pohađaju djeca iz RE zajednice: OŠ “Savo Pejanović”, “Božidar Vuković Podgoričanin”, “Marko Miljanov”, “21. maj”, “Oktoih” i “Vladimir Nazor”.

“A da se ovo ubuduće ne bi dešavalo, Ministarstvo će prije početka školske godine inicirati sastanke sa rukovodiocima škola, a ako bude potrebno i sa vozačima i medijatorima. Red vožnje mora biti napravljen prije nego djeca krenu u školu, najkasnije do 1. septembra”, rekli su juče.

Nije prvi put da djeca iz RE zajednice kasne sa početkom školske godine.

“Roditelji više od 210 romske djece u školskoj 2020/2021. nisu bili u mogućnosti da djecu u prva dva mjeseca redovno dovoze na nastavu upravo iz razloga jer su škole preudaljene, očevi rade, a majke uglavnom ne mogu sa više djece da se organizuju da ih u različite škole povedu redovno”, kazao je “Vijestima” izvršni direktor NVO “Koračajte sa nama – Phiren amenca” Elvis Beriša.

Zbog toga su, kako je dodao, roditelji “dovedeni u situaciju da krše Zakon o osnovnom obrazovanju koji pripisuje obavezu roditeljima da redovno školuju djecu”.

Zamjera i upravama osnovnih škola, jer, kako je rekao, “niko ne preuzima odgovornost zato što im djeca ne dolaze na nastavu”.

“Prije deset godina, Vlada je preuzela obavezu da organizuje školski prevoz za romsku djecu kako bi ih izmjestila iz najbliže teritorijalne škole na Koniku u šest prigradskih škola… Neprihvatljivo je da problem neorganizavanja školskog prevoza za romsku djecu traje godinama, a najviše ispaštaju djeca”, kazao je Beriša.

Komentarišući to da je problem ove godine riješen – iako 2,5 mjeseca od početka školske godine, rekao je da je sve to moglo da se uradi ranije.

“I da se ne dozvoli da djeca, posebno prvaci, prvi dan u školu krenu nakon 2,5 mjeseca. Ko snosi odgovornost za ovo? Niko. Ustav Crne Gore i sve Konvencije o pravima djeteta garantuju jednake mogućnosti u obrazovanju. Romska djeca i njihovi roditelji stavljeni su u nezavidnu i nejednaku poziciju u odnosu na drugu djecu i roditelje… Ne želimo da se pravimo kao da se ovo nije desilo”, kazao je Beriša.

Zato će, dodaje, nastaviti borbu koju je NVO “Koračajte sa nama – Phiren amenca” započela prije tri godine, kada su podnijeli tužbu protiv Crne Gore i Ministarstva prosvjete, na čijem je čelu tada bio Damir Šehović.

Beriša zamjera i to što roditelji romske i egipćanske djece ne biraju sami u koju školu će upisati dijete, već tu djecu u škole raspoređuje Ministarstvo.

“Roditeljima romske djece je uskraćeno pravo da odlučuju u koju će školu upisati svoju djecu, čak i ako je to najbliža, teritorijalno”, kaže on.

Iz Ministarstva su pojasnili da djecu iz RE zajednice raspoređuju “u dogovoru sa školama”, vodeći pri tom računa da ona djeca koja imaju starijeg brata ili sestru u nekoj školi da i ona budu upisana u istu školu.

Na nezvanične navode da su u jednoj porodici blizanci razdvojeni, kažu da nisu upoznati sa takvom situacijom i da se, ako se tako nešto greškom i desilo, to moglo odmah ispraviti da je neko reagovao.

Beriša je kazao i da bi, uz rješavanje problema prevoza, među one koje već pohađaju djeca iz zajednice Roma i Egipćana, u program takozvane desegregacije trebalo uključiti i druge osnovne škole i omogućiti da se djeca školuju u najbližoj osnovnoj školi, gdje roditelji ne bi kršili zakon, jer im država nije obezbijedila prevoz za djecu”.

Unicef: Neophodno održivo i trajno rješenje

Vršiteljka dužnosti šefa predstavništva Unicef u Crnoj Goru Sabina Žunić kazala je “Vijestima” da su u toj organizaciji zabrinuti zbog neostvarivanja prava na obrazovanje djece iz romske i egipćanske zajednice, zbog nedostatka prevoza do škole ili njegove neadekvatne organizacije.

“Imajući u vidu da se ovaj problem ponavlja iz godine u godinu, UNICEF je pokrenuo konstruktivni dijalog sa ključnim partnerima radi pronalaska održivog, dugoročnog sistematskog rješenja za ovo hitno pitanje prava djeteta”, rekla je Žunić.

Podsjetila je da je Crna Gora potpisnica UN Konvencije o pravima djeteta i da je time u obavezi i da svakom djetetu omogući da ostvari pravo na obrazovanje.

“To je i jedini put za smanjivanje siromaštva djece koje pogađa skoro svako treće dijete u Crnoj Gori, a ovaj procenat je značajno veći među romskom i egipćanskom djecom”, rekla je ona, uz poziv Vladi da što prije obezbijedi besplatan prevoz za djecu na svim nivoima obrazovanja, “kao i da poboljša kvalitet obrazovanja ulaganjem u kontinuirano razvijanje vještina i znanja prosvjetnih radnika i jačanjem saradnje škola s roditeljima”.