Interkulturalni Ulcinj: Hodočasničko mjesto svih velikih religija

0

Mnogi gradovi u marketinškom smislu stvaraju svoje kulturne i turističke politike tako što kreiraju mit o sebi. Ulcinju to zaista nije potrebno. Jer, Ulcinj je najinteresantniji i najromantičniji grad na istočnoj obali Jadrana, istinski mozaik civilizacija. Njegova povijest pokazuje da su se ovdje milenijumima plodonosno prožimali kulturni uticaji najvećih svjetskih civilizacija, kultura i tradicija”, kaže predsjednik Društva prijatelja i poštovalaca Starog grada “Kaljaja”, publicista Ismet Karamanaga.

On ističe da je tokom istorije Ulcinj bio znamenito hodočasničko mjesto.

Naime, Ulcinj su u 5. stoljeću prije nove ere osnovali Iliri. Zbog geografskog položaja za zaštitinika grada je određen ilirski bog vode, izvora, mora i plodnosti koji se nazivao Bindi (Bindus). Zbog svih tih atributa koji su mu pripisani smatran božanstvom visokog ranga. Bindi, koji se često u literaturi izjednačava sa rimskim bogom mora i izvora Neptunom, jedan je od razloga što se na ovom području tako snažno poštuje kult vode.

Još interesantnija za posjetioce je procesija koja se svake godine, 9. maja, održava na obali Bojane, u mjestu Sv. Nikola. Po legendi, brodovi koji su za Bari, u Italiji, transportovali tijelo svetog Nikole sklonili su se u Bojanu, početkom maja 1087. godine, od nevremena. Pošto je tijelo tog sveca, zaštitnika djece i djevojaka, pomoraca i trgovaca, slabih, nemoćnih, osuđenih i zatočenih, tu bilo iskrcano dva dana, jedan bogobojazni Ulcinjanin je na ovom mjestu, koje više od 900 godina nosi ime po sv. Nikoli, sagradio skromni hram. Uspomena na ovaj događaj očuvana je, dakle, stoljećima, a tradicionalno su joj prisustvovali i ulcinjski muslimani.

Ono što se, kako navodi profesor Karamanaga, najmanje zna jeste da je zaštitnik grada Ulcinja je u srednjem vijeku bila sv.Marija. Nekoliko crkava i samostana u gradu, kao i u obližnjem Šasu, bili su posvećeni majci Isusa Hrista.

Koliko je njen kult u tom periodu bio jak, kao i da je predstavljao magnet za vjernike iz regiona, govori činjenica da je Ulcinj u srednjem vijeku bio znamenito hodočasničko mjesto. A to je, osim glasa svetilišta, povlačilo za sobom i znatne materjalne prihode za opštinu Ulcinj i njegove građane.

Nekoliko vjekova kasnije, s početka 1673. godine, u Ulcinj je stigao posljednji lažni mesija, reformator Talmuda, „kralj jevreja“, Šabetaj Cvi (Sabataj Sevi). On koji je nakon stoljeća izgnanstva najviše zagrijao jevrejske mase širom svijeta, kombinacijom misticizma i mesijanstva, uvjeren da će ih vratiti u „obećanu zemlju“, došao je u Ulcinj (u svoj Alkum, kako ga je nazivao) sa zvanjem bivšeg sultanovog kapidži-baše tj. vratara u penziji ili ostavci.  Nosio je muslimansko ime Mehmet Efendi, tiho živio u Starom gradu, molio se u Kuli Balšića gdje je na trećem spratu te monumentalne građevine isklesao dvije velike Davidove zvijezde u zidu, i umro tri godine kasnije.

Mnogim njegovim obožavaocima iz Soluna, Istanbula i Izmira (njegovog rodnog grada) koji su se nazivali „donme“, je Ulcinj sve do početka 20. stoljeća bio najvažnije hodočasničko mjesto.

A jedna od znamenitosti Ulcinja je vlas kose iz glave poslanika Muhameda koja se sa velikim poštovanjem i dužnom pažnjom čuva u sjedištu Islamske vjerske zajednice grada. Ona se nalazi u posebnoj zastakljenoj škrinji i iznosi tradicionalno, samo jedan u godini, 26. dan mjeseca Ramazana, odnosno pred, kako se vjeruje, noć Lejletul-kadr, noći koja je po Kur’anu, vrijednija od hiljadu mjeseci!

„Prožimanje i stvaranje pluralnog identiteta je nužnost i prednost ove interkulturne zajednice“, zaključuje Karamanaga.

(Ovaj tekst je nastao u okviru projekta promocije interkulturalizma u Ulcinju i Baru, koji finansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija (MJUDDM), iz Fonda za podsticanje medijskog pluralizma i raznovrsnosti medija. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost NVO „Ul info“ i ne mora nužno odražavati stavove MJUDDM.)

Izvor: UL Info

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *