Značaj roditeljstva u osnovnom obrazovanju: Kada dom postaje prva učionica
U vremenu kada se obrazovni sistem stalno prilagođava novim izazovima, jedno ostaje nepromijenjeno – uloga roditelja kao prvih i najvažnijih učitelja. I dok se mnogo govori o reformama, digitalnim učionicama i savremenim metodama nastave, manje se govori o onome što čini samu srž uspješnog školovanja: porodično okruženje koje podržava znatiželju, radne navike i emocionalnu stabilnost djeteta.
Za razliku od uobičajenog shvatanja da škola snosi najveću odgovornost za uspjeh učenika, stručnjaci sve češće ističu da se obrazovanje ne može posmatrati kao odvojen proces. Roditeljstvo i osnovno obrazovanje neraskidivo su povezani, a rezultati su najvidljiviji upravo u prvim godinama školovanja, kada dijete gradi odnos prema učenju, vršnjacima i obavezama.
Istraživanja u crnogorskim školama pokazuju da djeca čiji roditelji prate školske aktivnosti, razgovaraju sa njima o školi i stvaraju kućnu rutinu za učenje, ne samo da postižu bolje rezultate, već se i emocionalno brže razvijaju. Ali stvarni značaj roditelja ne ogleda se samo u kontroli domaćih zadataka ili odlascima na roditeljske sastanke, već u modelu ponašanja koji nude.
U mnogim porodicama upravo jednostavne svakodnevne situacije postaju najvažnije lekcije: kada roditelj održi riječ, dijete uči o odgovornosti; kada mu objasni zašto je važno završiti započeto, uči o istrajnosti; kada ga nauči da sasluša drugoga, uči o empatiji. Sve su to vještine koje nijedna učionica ne može potpuno prenijeti bez baze u domu.
Posebno mjesto zauzimaju porodice koje se suočavaju sa ekonomskim i socijalnim izazovima. Upravo u takvim sredinama podrška roditelja može imati duplo veći značaj. Nije presudno da roditelj zna rješavati matematičke zadatke ili da ima visoko obrazovanje; dovoljno je da dijete osjeti da je neko uz njega, da ga bodri i vjeruje u njegov uspjeh. Takva emocionalna sigurnost često je snažnija od bilo koje školske lekcije.
U crnogorskim osnovnim školama sve je više primjera da se dobra saradnja roditelja i nastavnika pretvara u partnerstvo koje vodi vidljivim rezultatima: manjem broju izostanaka, većem učešću učenika na takmičenjima, zdravijoj komunikaciji u odjeljenju i većoj motivaciji za učenje.
Roditeljstvo danas zahtijeva više strpljenja nego ikada – zbog brzine života, tehnologije i sve većeg pritiska na djecu. Ipak, osnovna poruka stručnjaka ostaje jednostavna: najbolji roditelj nije onaj koji zna sve, već onaj koji je prisutan.
Kada dom postane prva učionica, a roditelj saradnik, podrška i oslonac, osnovno obrazovanje dobija potpuno novu dimenziju. Tada škola i porodica, rame uz rame, stvaraju generacije djece koja ne uče samo da bi dobila ocjenu, već da bi razumjela svijet, izgradila sebe i postala samostalni i odgovorni mladi ljudi.
Upravo u tome leži pravi značaj roditeljstva u obrazovanju – u tihim, svakodnevnim gestovima koji prave najdugoročniju razliku.
